Slučaj Adamovih izvanzemaljskih gena

223 gena - prvi opipljivi trag davne izvanzemaljske intervencije na ljudskom genomu?

 

Izvor: Vizionar – Magazin na rubu znanosti, broj 4/5 - lipanj/srpanj 2006.

 

Ideja je odavno poznata: ljudski rod stvorili su izvanzemljani genetičkim inženjeringom, unaprijeđujući «domaće» zemaljske hominide. Zamisao se temeljila na doslovnom tumačenju mitova i slikama, a išla joj je na ruku činjenica da nitko zapravo točno niti ne zna kako je nastao Homo Sapiens. Odavno nam se sviđaju uzbudljivi odgovori Zecharije Sitchina, a mapiranjem ljudskog genoma postali su još uzbudljiviji!

 

ZECHARIA SITCHIN

PREVEO: KREŠIMIR JUKIĆ

 

Biblija tvrdi da su Elohimi rekli: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična." Prihvatimo li nesigurno objašnjenje zagonetnih ljudskih gena, ponuđeno prilikom objavljivanja vijesti o dešifriranju ljudskog genoma sredinom veljače 2001, na taj pothvat odlučila se grupa bakterija!

 

"Hladni tuš" bio je izraz koji su znanstveni timovi i mediji najviše koristili prilikom opisivanja glavnog otkrića - ljudski genom ne sadrži očekivanih 100 000-140 000 gena (dijelova DNK koji upravljaju sintezom aminokiselina i bjelančevina), već tek nešto više od 30 000 - što je nešto više od dvostruko u odnosu na 13 601 gen vinske mušice i jedva pedeset posto više od 19 098 gena crva C. Elegans. Kakvo razočaranje od najvišeg izdanka genomskog Stabla života! Osim toga, u ljudskim genima nema gotovo ničeg jedinstvenog. Oni su usporedivi ne sa očekivanih 95%, već sa skoro 99% gena čimpanze, te sa 70% gena miša. Otkriveno je da su ljudski geni identični genima istih funkcija kod drugih kralješnjaka, kao i beskralješnjaka, biljaka, gljiva, pa čak i kvasaca. Ta otkrića ne samo da su potvrdila da je postojao jedan izvor DNK za sav život na Zemlji, nego su također znanstvenicima omogućila da utvrde tok evolucijskog procesa - kako su se složeniji organizmi genetski razvili iz onih jednostavnijih, usvajajući na svakom stupnju gene nižih životnih oblika kako bi stvorili složenije oblike života - s najvišom točkom u Homo sapiensu.

 

 

ZBUNJUJUĆE OTKRIĆE

 

Tako su, otkrivajući zapise o vertikalnoj evoluciji sadržane u ljudskom i drugim analiziranim genomima, znanstvenici naišli na enigmu "Zbunjujuće otkriće Javnog konzorcija" - kako kaže časopis Science, bilo je to što ljudski genom sadrži 223 gena koji nemaju potrebne prethodnike u genomskom evolucijskom stablu. Kako je čovjek dobio tu hrpu zagonetnih gena?

 

U evolucijskom razvoju od bakterija do beskralješnjaka (kao što su kvasci, crvi, muhe ili divlja gorušica - čiji su kodovi dešifrirani) do kralješnjaka (miša, čimpanze) i konačno modernih ljudi ova 223 gena potpuno nedostaju u fazi beskralješnjaka. Zato znanstvenici objašnjavaju njihovu prisutnost u ljudskom genomu "razmjerno nedavnim" (gledano evolucijski) "vjerojatnim horizontalnim prijenosom iz bakterija." Drugim riječima: u relativno nedavnom periodu evolucije moderni ljudi primili su dodatnih 223 gena ne postupnom evolucijom, ne vertikalno na Drvu Života, već horizontalno, umetanjem genetskog materijala sa strane, iz bakterija.

 

 

OGROMNA RAZUKA

 

Na prvi pogled čini se da 223 gena nisu tako puno. No, svaki pojedini gen od vrlo je velike važnosti za svaku osobu, a 223 gena čine ogromnu razliku za vrstu kao što je naša ljudski genom sastoji se od oko tri milijarde nukleotida ("slova" A-C-G-T koja su početna slova četiri nukleinske kiseline kojima je zapisan sav život na Zemlji); tek nešto više od jedan posto njih grupirano je u djelatne gene (svaki gen sastoji se od tisuća "slova"). Razliku između jedne osobe i neke druge čini otprilike jedno "slovo" na tisuću u DNK "abecedi". Razlika između čovjeka i čimpanze manja je od jednog postotka gena; a jedan posto od 30 000 gena je 300.

 

Dakle, 223 gena su više od dvije trećine razlike između mene, vas i čimpanze! Tim Javnog konzorcija obavio je analizu uloga ovih gena kroz bjelančevine koje oni kodiraju. Rezultati koje su objavili u časopisu Nature pokazuju da među njima nisu samo bjelančevine uključene u važne fiziološke funkcije, nego i one uključene u psihičke funkcije Štoviše, one kontroliraju važne neurološke enzime koji potječu isključivo od mito-hondrijskog dijela DNK - takozvane "Evine" DNK koje je ljudska vrsta naslijedila samo po majčinskoj liniji, unatrag sve do jedne "Eve" Već i samo ovo otkriće budi sumnje u vezi s objašnjenjem o "bakterijskom umetanju"

 

 

KLIMAVA TEORUA

 

Koliko su znanstvenici sigurni da su tako važni i složeni geni, takva neizmjerna ljudska prednost, poklon koji smo - "razmjerno nedavno" - dobili od zaraznih bakterija? "To je skok koji se ne slaže s trenutnim teorijama o evoluciji" - kaže Steven Scherer, direktor mapiranja u Centru za sekvencioniranje ljudskog genoma na Medicinskom koledžu Bavlor. "Nismo identificirali visoko vjerojatan bakterijski izvor pretpostavljenih horizontalno transferiranih gena" - piše u izvještaju časopisa Nature. Tim javnog konzorcija je, nakon provedenog detaljnog istraživanja, otkrio da je oko 113 gena (od 223) "široko rasprostranjeno među bakterijama" - iako ih uopće nema čak ni kod beskralješnjaka Jedna analiza bjelančevina koje kodiraju zagonetni geni pokazala je da od 35 identificiranih, svega deset njih ima pandane kod kralješnjaka (u rasponu od krava i glodavaca do riba); 25 od 35 postoji samo kod čovjeka. "Nije jasno da li je prijelaz bio s bakterija na čovjeka ili s čovjeka na bakterije" - citirao je časopis Science riječi Roberta Watersona, sudirektora Centra za sekvencioniranje genoma Sveučilišta u Washingtonu. Ali ako je čovjek prenio te gene bakterijama, odakle onda čovjeku ti geni?

 

 

ULOGA ANUNNAKIJA

 

Čitatelji mojih knjiga sigurno se već smješkaju jer znaju odgovor. Oni znaju da su biblijski reci koji govore o stvaranju Adama sažet prikaz daleko detaljnijih sumerskih i akadskih tekstova, zapisanih na glinenim pločicama, u kojima ulogu Elohima iz Knjige Postanka igraju Anunnakiji - "Oni koji s Neba dođoše na Zemlju."

 

 

             

 

 

Kao što je detaljnije objašnjeno u mojim knjigama Dvanaesti planet (1976.) i još više u Reviziji postanka i Kozmičkom kodu, Anunnakiji su došli na Zemlju prije nekih 450 000 godina s planeta Nibirua - člana našeg Sunčevog sustava kojeg nj egova ogromna orbita dovodi u naš dio neba svakih 3 600 godina. Ovamo su došli u potrazi za zlatom, kojim su htjeli zaštititi svoju sve tanju atmosferu. Bili su iscrpljeni i trebala im je pomoć, pa je njihov glavni znanstvenik Enki predložio da iskoriste svoje znanje o genetici kako bi stvorili potrebne Primitivne radnike Kad su drugi vođe Anunnakija upitali: 'Kako možeš stvoriti novo biće?', on je odgovorio: "Biće koje nam je potrebno već postoji; sve što moramo učiniti je staviti svoj znak na njega." To se dogodilo prije nekih 300 000 godina.

 

 

 

 

On je imao na umu genetsko unaprjeđivanje postojećih hominida (koji su se na Zemlji već razvili evolucijom) dodavanjem nekih gena razvijenijih Anunnakija Da su Anunnakiji, koji su mogli putovati svemirom prije 450 000 godina, imali razvijenu znanost o genetici (do čijeg smo praga mi sada stigli) j asno j e ne samo iz tekstova, nego i iz brojnih crteža na kojima je dvostruka zavojnica DNK prikazana kao isprepletene zmije (simbol koji se još uvijek koristi za medicinu i liječenje) - vidi ilustraciju '& Kad su vođe Anunnakija odobrile projekt (odjek toga je biblijsko "Načinimo Adama"), Enki se uz pomoć Ninharsag, glavne liječnice Anunnakija, posvetio procesu genetičkog inženjeringa, dodajući i kombinirajući gene Anunnakija s onima već postojećih hominida.

 

Kad je, nakon puno pokušaja i pogrešaka, kao što je na dojmljiv način opisano i zabilježeno u drevno vrijeme, dobiven "savršeni model", Ninharsag ga je podigla i viknula: "Moje ga ruke napraviše!" Drevni umjetnik naslikao je taj prizor na cilindričnom pečatu (ilustracija 'B').

I to je, po mom mišljenju, način na koji smo došli u posjed jedinstvenih dodatnih gena Adam i Eva stvoreni su na sliku Anunnakija, a ne bakterija.

 

 

PITANJE OD IZUZETNE VAŽNOSTI

 

Osim ako daljnja znanstvena istraživanja izvan svake sumnje ne utvrde da su jedini mogući izvor dodatnih gena zaista bakterije, i osim ako se također ne utvrdi da je infekcija ("horizontalni prijenos") išla s bakterija na čovjeka, a ne s čovjeka na bakterije - jedino dostupno rješenje bit će ono koje su nam prije više tisućljeća ponudili sumerski tekstovi. Sve do tada, ostat će kao alternativa da su zagonetna 223 gena izvanzemaljskog podrijetla - i znanstvena potvrda postojanja Anunnakija i njihovih genetičkih pothvata na Zemlji.::

 

 

 

©Z.Sitchin2001

Tiskano s dozvolom

Izvještaj o Javnom konzorciju objavljen je u časopisu Nature

15. veljače 2001, a o Celera Genomicsu u časopisu Science 16.

veljače 2001.